Anemični, neugledni, nekomunikativni, politički nepismeni i nikad gori (u vrlo jakoj konkurenciji sa Bosićem i Govedaricom) predsjednik SDS-a Branko Blanuša je pao i sa sobom povukao i ovaj posljednji ešalon SDS-a u ambis. Pokazao je da dno ima i svoj podrum.

I dok je Draško Stanivuković čekao da se ostvari plan koji su skovali finansijeri njegovog pokreta sa Blanušom, Govedaricom, Božovićem ili Babaljem, ostatak Glavnog odbora je pokazao da ima nade za ovu stranku, jer jak SDS je potreban Republici Srpskoj. On je vaga vlasti, trebalo bi da to bude. A nije.

A SDS utopljen ili stopljen sa nekakvim pokretom koji vodi balavac infantilnog profila je poraz za društvo u kojem živimo.

Ovo ne bi bilo moguće, niti bi se dovodilo u priliku da se dogodi za vrijeme nekadašnjeg SDS-a.

Sada je SDS bez odbornika u banjalučkoj skupštini, sa samo malo uporišta u nekoliko gradova, podijeljen između nacionalnog interesa i interesa tajkunskog lobija, koji je opet podijeljen na više grupa. To je SDS bez krvi i mirisa. Bez lidera i prepoznatljivih političara.

Oni koji su željeli fuziju sa Stanivukovićem vidjeli su samo novac na svojim računima, zato su pjenili i izbacivali otrovne statuse tokom jučerašnjeg dana. Bijesni i poraženi, na sreću. Jer finale jučerašnjeg dana je izbacilo malo svjetla na političkoj sceni Republike Srpske.

Blanuša je morao da podnese ostavku i bjanko potpiše neki papir da se nikad više neće baviti politikom, jer je zalutao i pokazao karakter seoskog lole, koji bi za jedno pivo prodao cijelo imanje.

Ostaje bojazan ili nada da će se povući posljednji dan kampanje i pozvati pristalice stranke da glasaju za Stanivukovića. To bi tek pokazalo da i onaj podrum sa početka teksta ima više spratova. I potpuni kraj nekad velike stranke.