“Naša banka” A. D. Banjaluka otkazala je ugovor klijentu, a obavještenje o raskidu, kojim je klijentici saopšteno da će joj za dva mjeseca biti ukinut tekući račun, stiglo joj je zajedno sa aktom Osnovnog suda, iz iste pošiljke, istog dana – umjesto da joj banka to obavještenje uputi direktno.

Time joj je saopšteno da više nema status klijenta, jer je čitava jedna žalba protiv rada Naše banke natjerala banku da kako sami pišu u dopisu “angažuju veći broj zaposlenih, oduzima značajno radno vrijeme, otežava obavljanje redovnih poslova i izlaže zaposlene kontinuiranom pritisku i stresu”. 

A ženi je telefonski zabranjen ulaz u banku još prije mjesec dana jer je htjela da im na uvid donese potpisani listing koji im je umjesto važećeg dokumenta za sudski postupak potpisao i ovjerio lično šef ili direktor poslovnice.

Jer su iz pravne službe rekli da to “nije moguće”. Jeste. Jer imate pravo da svako vidi koliko ste gaća kupili na Temu, šta ste platili u Pepku, ali ako tražite namjenu sredstava po računu – e, to već NE MOŽE. NEOSNOVAN zahtjev, kažu… Iako tražite uvid u svoj račun po nalogu SUDA.

Pitanje koje se nameće jeste kako uopšte posluje “Naša banka” kad jedan klijent ugrozi rad čitave filijale u Banjaluci, odnosno poslovnice, šta god da su? 

Šta bi se desilo, ne daj Bože, da imaju čak DVA nezadovoljna klijenta? Čitava jedna karikaturalna mašinerija koja se zove “Naša banka” A. D. Banjluka bi bespovratno bankrotirala, ako već za jednog nezadovoljnog klijenta moraju da angažuju “dodatno osoblje”, ako im jedan klijent “utiče na rad”, ako zbog jednog klijenta trpe “strahovit pritisak i stres”. Tragedija je da jedan klijent može izazvati kolaps čitave banke – barem tako oni sami tvrde u sopstvenom dopisu, gdje sebe predstavljaju kao žrtve, ugrožene, pod “stresom i pritiskom” – dok istovremeno, mimo sudskih rješenja, otimaju novac najugroženijim kategorijama stanovništva. 

A da li je stresa i pritiska bilo i za tu istu, sada već “prognanu” klijenticu, u trenutku kada joj je, uz kršenje Zakona o izvršnom postupku i Porodičnog zakona Republike Srpske, oduzet novac namijenjen liječenju njenog djeteta? To je nebitno banci.
O tome klijentu, tačnije klijentici, portal “Povjerljivo” je već ranije pisao. 

Žena se borila samo za svojih kako sama kaže “bijednih 479 maraka”, a zauzvrat je dobila šalterske radnice koje galame, šalterske radnice koje pričaju gdje će na ljetovanje, višerangiranog službenika koji ide i priča trećim licima kako nije očekivao “takav udarac” – a samo su u tom momentu prijavljeni Agenciji za bankarstvo jer su prekršili odluku Osnovnog suda.

I umjesto da samo zaplijene novčana sredstva, oni su odlučili da ih prebace MTEL-u, samoinicijativno. U stvari i što je najsmješnije – u dopisu klijentu i Agenciji za bankarstvo Republike Srpske konsultujući se sa kolegama, po sopstvenom priznanju, iz UniCredit banke, a ne sa sudom, jer, kako kažu, nisu znali šta da urade s novcem, pa su pitali kolege iz druge banke, a onda su “pretpostavili” da novac trebaju da prebace MTEL -u.

Novac su u međuvremenu vratili, što je za nepovjerovati, jer je MTEL sam donio odluku da vrati novac, što je vjerovatno prvi put u istoriji poslovanja ovog preduzeća da se nekome vraća njegov novac, koji je, pritome, nezakonito oduzet.
Naša banka dalje navodi da je jedna klijentica izazvala kod njihovih radnika “stres i pritisak”, dok je ona za dva mjeseca u banku ušla samo dva puta – jer joj je iz pravne službe rečeno da ne dolazi, pošto nije htjela da prihvati njihovo takozvano “obeštećenje” kroz ”donaciju”, čime su sebi dali pravo i da SUDE.

Treći put je došla da im vrati novac, koji oni nisu htjeli da skinu sa računa skoro mjesec dana. Pritome su poslali naoružanog pripadnika obezbjeđenja da joj stoji iznad glave sa pištoljem dok ona samo traži broj tekućeg računa Naše banke. Radnik obezbjeđenja, koji bi trebao da stoji na portirnici ili da uklanja klijente koji prave neki nered, odlučio je da pojašnjava bankarsku proceduru. Kakva raspojasana družina… Između rasporeda godišnjih odmora šalteruša koje ljetuju u Tivtu što MORAJU da čuju klijenti, šefa poslovnice koji ne zna razliku između sudskog rješenja i bankarskog listinga, pravnika koji ne razlikuje donaciju, povrat novca i obeštećenje, lik sa pištoljem koji visi na drikeru za pojasom pojašnjava i bankarski sistem jer je valjda on za to – najobučeniji.

Novac je morao da im bude fizički vraćen, jer mjesec dana nakon što je žena odbijala donaciju zbog segregacije cijele jedne kategorije stanovništva – porodice koje imaju djecu sa poteškoćama u razvoju – “Naša banka” jednostavno nije htjela da vrati novac sama sebi, iako je o tome obaviještena i Agencija za bankarstvo, a nakon toga i Agencija za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA BIH). Takozvana “donacija” je uplaćena uz formulaciju: “Imajući u vidu navode iz Vašeg mejla-zahtjeva da su zaplijenjena i prenesena sredstva na Vašem računu bila primljena radi izdržavanja Vašeg djeteta sa invaliditetom, te razumijevanja.

Takozvana “donacija” je uplaćena uz formulaciju: “Imajući u vidu navode iz Vašeg mejla-zahtjeva da su zaplijenjena i prenesena sredstva na Vašem računu bila primljena radi izdržavanja Vašeg djeteta sa invaliditetom, te razumijevajući životne okolnosti u kojima se inače nalaze porodice sa djecom sa posebnim potrebama, Banka Vas obavještava da će na Vaš račun uplatiti iznos od 1.000,00 KM.”

(Opet smo im u redakciji popravili pravopis, po drugi put).
U Banjaluci ima i milijarder koji ima dijete sa posebnim potrebama, pa bi tom logikom i njemu trebala donacija od hiljade maraka od lika koji ne zna razliku između ”obeštećenja” i ”povrata novca”.

Jer ne samo da oni uplaćuju novac, skidaju novac i tako dalje sa računa kako im taj dan padne na pamet, tačnije kako sami kažu – na osnovu “pretpostavke” već uopšte ne vode evidenciju uplata, tako da klijent koji ima mobilno bankarstvo u realnom vremenu može da ne zna gdje mu je novac po sedam, osam, deset dana, jer se jednostavno aplikacija ne osvježava. Tako da, na primjer, ako živite u Šipovu, gdje nema poslovnice “Naše banke”, a inače ste imali nesreću pa ste postali njihov klijent, da biste imali uvid u svoj sopstveni račun, morali biste da putujete oko 80 km u jednom pravcu i 80 km nazad kući da biste vidjeli šta se dešava na vašem tekućem računu.

Ali kad vam zabrane da uđete u banku, a vi se žalite da ne možete da platite račun, tad vam, 15 minuta pred istek radnog vremena, kažu da dođete u banku da to “riješite”. Valjda klijent kod njih treba da popravlja i POS terminal.
Sjedište “Naše banke” je u Srpskoj ulici u centru Banjaluke, a klijent može da bude u Mišinom Hanu, što je otprilike oko 15 km od centra Banjaluke – kako da stigne, osim da se teleportuje? I zašto bi im uopšte neko dolazio na noge zato što njima ne radi osnovna stvar za rad? Već sutradan agresivno zovu da kažu da kod njih sve radi, dok klijentica ima tri isječka sa POS terminala gdje nije mogla da plati doktora, dok su sve tuđe kartice u istom trenutku radile. Uglavnom, ništa nije do njih, a najmanje je do njih da rade svoj posao za koji su plaćeni.

Pritom se, prilikom otkazivanja tekućeg računa, banka poziva na “narušen odnos povjerenja klijent–banka”, dok oni sami taj odnos krše dopisujući se sa drugim bankama o podacima klijenta, dok visoki službenik filijale se žali klijenticinom bivšem mužu jer “ovome se nije nadao”, sam odavajući nešto što bi trebalo da bude poslovna tajna! Čemu se nadao? Bajaderi i ružama?

Za to vrijeme pet šalterskih službenica rješava jedan problem jer ne znaju kako da vrate sopstveni novac na sopstveni račun, grakćući preko šaltera kao vrane, ne persirajući klijenta i to sve pred svim ostalim klijentima banke – pri čemu jedna šalterska radnica nije znala ni ispravno popuniti opštu uplatnicu, pa je proknjižen minus od 1.000 maraka sa računa, takozvane “donacije”, bez potpisa same klijentice.
A onda ih nije sramota da pismeno NAPIŠU da je narušen odnos povjerenja klijent–banka, samo zato što je konačno pred javnost isplivalo šta radi “Naša banka” u Banjaluci.

Jedino pitanje koje se nameće jeste da li Aleksandar Galić, vlasnik Galens grupacije, uopšte zna šta mu se radi u “Našoj banci”, A. D. Banjaluka, i gdje namjerava da uloži svojih šest, odnosno osam miliona maraka, koliko je najavljeno za dokapitalizaciju – kad mu s novcem rade ljudi koji ne znaju razliku između listinga, sudskog spisa, opšte uplatnice, donacije i obeštećenja, i koji, čini se, ne poznaju ni osnovna tri stuba vlasti.

Sagovornica našeg portala kaže da će kada bude išla da raskine raskinuti ugovor sa bankom, DONIRATI radnicama gel i lampu za nokte, jer zašto ne lakirati nokte na poslu, kad se već preko službenih telefona vode privatni razgovori, paket maramica za sve suze prolivene “pod pritiskom i stresom” radnicama KOJE mimo zakona otimaju novac INVALIDU ćaskajući o godišnjem odmoru, ćevape za portira koji zna bankarske procedure jer kad već stoji ‘nako, da nešto i pojede s nogu i “Uvod u pravo” – pravnoj službi “Naše banke” i kopiju Krivičnog zakona Republike Srpske direktoru poslovnice jer, možda će mu trebati. 

Gratis su im kopije: Porodičnog zakona Republike Srpske, Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorističkih aktivnosti, Zakona o obligacionim odnosima, Zakon o bankama Republike Srpske i turistička mapa Crnogorskog primorja.

Cijeli ovaj slučaj prati Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine, Ombudsmen za zaštitu ljudskih prava, Ombudsmen za zaštitu dječijih prava, Centar za socijalni rad Banja Luka, Agencija za bankarstvo Republike Srpske i Agencija za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine.

Sutra nastavljamo sa MTEL – imate (ne) prijatelje.