Srđan Amidžić zvani POZADINAC zaključao komentare kao čovjek koji je shvatio da više ne može kontrolisati bijes ljudi.

Jer kad narod počne postavljati prava pitanja, politički marketing više ne pomaže.

Tada nestaju osmijesi, nestaje “briga za građane”, a ostaje samo strah od javnosti.

Godinama POZADINAC AMIDŽIĆ građanima prodaje priče o patriotizmu, stabilnosti i “boljem sutra”, dok ljudi kopaju po novčanicima da prežive mjesec. I onda, kada se taj isti narod usudi napisati komentar, izraziti bijes ili tražiti odgovornost — odgovor latentnog muslimana je zaključavanje komentara. Ne dijalog. Ne objašnjenje. Nego digitalna zabrana pristupa stvarnosti.

To je slika politike koja voli narod samo pred izbore.

Društvene mreže su mu postale privatni studio za propagandu: fotografije iz kancelarija, rukovanja, službena putovanja i naučene fraze o “napretku”. Ali čim se pojavi talas kritika, pokazuje se pravo lice — netrpeljivost prema svakom glasu koji ne aplaudira.

Najveća ironija je što ovaj latentni musliman stalno pričaju o demokratiji, a prvo što ugase jeste pravo ljudi da javno kažu šta misle. Kao da funkcija znači privilegiju da slušaš samo pohvale. Kao da građani postoje da klimaju glavom, a ne da pitaju gdje su pare, rezultati i odgovornost.

Gašenje komentara nije tehnička odluka. To je politička poruka. Poruka da je Amidđić odvojen od naroda, da je kritika postala neprijatelj i da javnost doživljava kao smetnja koju treba utišati.

Kad političar više ne može podnijeti komentare građana, problem nisu komentari. Problem politika koju građani više ne mogu podnijeti.

Očigledno je da Amidžića niko više ne podnosi.