Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi, Patrijarh Pavle.

Blaženopočivši Patrijarh Pavle bio je i ostao jedan od najvećih srpskih živućih spomenika ljudske skromnosti, ljudskog dostojanstva, ljudskog poštenja, bezgranične tolerancije, bezgranične mudrosti i uzor svim generacijama koje su vaspitani u duhu pravoslavne vjere.

Njegove besjede i poslanice ostaće svjedoci jednog vremena, dva različita svijeta u kojima su se isprepletali komunizam, tranzicija, privatizacija, zlo, vjera i nevjera, ali ipak, on je bio i ostao duhovni vođa jednog naroda. Samo svojim ličnim primjerom.

Za razliku od njega, generacije sveštenstva koje su došle i koje sada propovijedaju vjeru, nažalost svih, a pogotovo vjernika, ne prate njegovo ponašanje ni njegove riječi.
Ne prate njegov primjer da je imao samo jedan par cipela koji je ručno popravljao, ne prate njegovu skromnost da se vozi gradskim saobraćajem po Beogradu, ne prate njegovu odluku da nema automobil “dok ga ne bude imala svaka porodica na Kosovu i Metohiji”, i ne pamte skoro ništa osim imena i prezimena.

Najveća nepravda dešava se onda kad pametni zaćute i kad se pametni povuku umorni od sukoba sa neljudima, a oni koji svojim postupcima ne pokazuju ni pamet, ni moral, ni empatiju odluče da progovore – i na štetu većine, uvijek su i najglasniji.
Tako ovih dana na Tviteru svjedočimo zapisima jednog vremena, vremena u kojem, nažalost, živimo, u kojem jedan sveštenik, bez razmišljanja o posljedicama, bez posla ostavlja 30 radnica iz marketa As u Novoj Varoši.

Neko ko bi trebao da bude moralni uzor, neko ko bi trebao da bude oličenje skromnosti, neko ko bi trebao da bude oličenje tolerancije i empatije, bez posla ostavlja 30 majki, 30 žena, 30 nečijih kćeri, 30 nečijih sestara – samo zato što mu smeta navodna buka od ventilacije i samo zato što navodno nema parkinga.

U sklopu te iste zgrade, svi vlasnici stanova u ulici Prvog krajiškog korpusa imaju pravo i imali su pravo da kupe parking mjesto, a vlasnik marketa AS kupio je parking mjesta za sve svoje mušterije, tako da parking mjesto pripada marketu As, a ne stanarima zgrade.
A buka koja navodno smeta svešteniku koji je pokrenuo ovu peticiju udaljena je od njegovog stana najmanje stotinu metara.

Stan sveštenika crni kvadratić, market AS rozi kvadratić

 
Tih 30 radnica zamolilo je naš portal da se čuje i njihova strana priče. Od svoje plate, koja je 1.200 maraka, same plaćaju i troškove liječenja svoje djece i troškove zakupa stanova u Banjaluci i sve životne troškove, dok kvadrat stana u zgradi u kojoj rade, a u kojoj živi dotični sveštenik sa svojom porodicom, iznosi oko 5.000 maraka. Taj kvadrat stana je njihove četiri plate. 

Taj kvadrat stana, uz kredit koji bi morale da dignu, nešto je što one za života neće moći da kupe, tačnije stan na takvoj lokaciji. Radnice marketa As nisu razočarane u vjeru, u nevjeru, u komšiluk, u solidarnost ili njen izostanak – razočarane su u jednog čovjeka čija bi ruka trebalo da im pruži pomoć u najgorim danima, a ne da ta ista ruka “zaključa” taj isti market i 30 žena ostavi na ulici.

I ne ostaju bez posla samo radnice – ostaje i prateće osoblje koje taj isti market snabdijeva, a taj isti market je, gle čuda, najjeftiniji market u cijelom gradu, tako da vrata najjeftinijeg marketa zaključavaju sveštenik i komšije koji su potpisali njegovu inicijativu.

A gdje je Bog? Bog je očigledno odlučio da interveniše sa svojim savršenim smislom za humor tako što će drugi poslovni prostor, koji je u sklopu iste zgrade, izgleda biti izdat nekome ko planira da otvori kockarnicu – tačno ispod stana sveštenika kojem smeta buka koju ne čuje i kojem smeta zauzet parking koji mu ne treba.

Da, možda svešteniku zbilja smeta buka, da možda mu zbilja smeta i nedostatak parkinga, i svako ima svoje razloge za ono što radi i za ono što ne radi. Ali eto, ovaj put sam Gospod Bog odlučio je da se našali, i da mu pod nos i pod prozor, umjesto 30 radnica marketa koji ne mogu ni za deset godina rada da zarade njegov automobil, sada dovede kockare, zavisnike, i možda i pokoju prostitutku.

Fond za zapošljavanje Republike Srpske dobiće na teret novih 30 ljudi koji su samo htjeli da rade svoj posao, a sada ćemo im svi mi morati da isplatimo naknade kada ostanu bez posla – i red je da im ih damo.

Sa druge strane, nijedna vjerska organizacija, pa ni Srpska pravoslavna crkva, nije dužna da prijavi ni prihode ni rashode, ni da plati porez, a eto – o njihovoj budućnosti odlučuje neko ko nije dužan da plati nijednu obavezu ovoj državi.

Budi Bog s nama.