iDraško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke svoje frustracije koje se svode na minuse u budžetu grada počeo je da pretvara u javni linč.

Njegova nesposobna i nepismena družina otužnih kvazi – novinara sa njim na čelu, danima proziva ljude po portalima bez impresuma, dok za to primaju platu preko   Gradske uprave. Od svih Banjalučana.

Istovremeno – Draško kaže da svi trebaju da imaju impresum.
Ali, kao i obično – što može Draško, ne može niko drugi.

Tako Stanivuković ima pravo da dva dana urla pred Policijskom stanicom i Okružnim tužilaštvom. Ukida doktorate. Srednjoškolac. Skupina saradnika zaduženih za prljave poslove gradonačelnika – poništava diplome. I usmjerava dreku ka masi željnoj krvi.

Ali kakav gradonačelnik – takvi i saradnici. Nepismeni i nesposobni za bilo šta osim za agresiju i performans.
Mene su opet spomenuli. Po deseti put pišu da sam plaćenik. Vlade Đajića. Koji je ipak – profesor doktor nauka. Za razliku od Stanivukovića koji bi i to da mu poništi.
Prije toga – monstruozno su mi napali dijete. I naravno, sponzorisali tekst. Sponzorisali su i zadnji.

Lijepo da im toliko značim da ona cicija Stanivuković troši pare na mene.

Neki dan daje djeci u “parkiću” – nakon što se uslikao sa njima i ZLOUPOTRIJEBIO ih u izbornoj kampanji, Stanivuković izvadi 50 maraka i kaže četvorici: podijelite između sebe. Svako ima po 12,5 maraka.

I onda na to doda bijednu parolu – Banjaluka je porodica, nakon što je pustio svoje pse da vrijeđaju dijete ometeno u razvoju. Moje.

Od dana današnjeg – svi ljudi koji se nalaze na spisku Draška Stanivukovića, a koje nikad nisam ni srela – pozivam na kafu.

Od Milana Ćurlića Ćurle do Borisa Grujića. Sva “mreža saradnika” Vlade Đajića ima poziv na kafu. Jer – natjerali su Ćurlu da se mora braniti javno jer ga progoni Stanivuković. Natjerali su čovjeka koji ima malo dijete da ide po izvod iz banke. Da kaže – crtate mi metu na čelo tvrdnjom da imam 850 hiljada maraka.

Ko je Boris, blage veze nemam – ali dobro vas izuva iz cipela i svaka mu čast. Borise, ako ovo čitaš – javi se kad budeš u centru ili navrati na slavu. Kod mene. Dobrodošao si. Jači si od Draškovih saradnika jedno deset puta.

Ljubu Ninkovića nema potrebe da zovem ni na šta, lik nema sekretaricu dvije godine, ukinuo mu gradonačelnik. Njega kad sretnem negdje – na čelu mu piše, nemam vremena.

A što se tiče profesora doktora Vlade Đajića, od kojeg sad svi peru ruke – ako igdje iko vidi profesora doktora Vladu Đajića, neka mu ni kafu ne naplati, zovite mene. Ja ću. Ako profesor i doktor Vlado Đajić odluči da ruča, neka konobar račun pošalje – meni. Ode li na Manjaču na zbor kod Rade Božića – moj trošak. Riješiću troškove nekako, Zmijanjci smo.

Jer da Vlado Đajić nije zabolio Stanivukovića i dalje bi bio direktor UKC i predsjednik Gradskog odbora.

I za razliku od histeričnih ljudi oko Stanivukovića koji napadaju djecu sa poteškoćama u razvoju (moje) – neka Stanivuković zna da je i u mojoj galeriji svašta. Od njegove medicinske dokumentacije koja bi u USA i Kanadi bila dokazni materijal dovoljan za SMJENU do raznih snimaka – takođe dovoljnih za SMJENU. Ali u tome je i razlika. U ljudskosti. I profesionalizmu. Što on neće nikad biti.
Profesionalac ne može biti. Jer profesiju nema. A čovjek – pokazuje kakav je i sam.
Najbolje sam o sebi govori.

P. S. Ovo “PROFESOR DOKTOR” ovdje je namjerno više puta. Nije PONAVLJANJE već ISTICANJE. Jer, smeta srednjoškolcu i kod profesora doktora Đajića i kod  profesora doktora Jelene Trivić.

Nađa Diklić