Gradski odbor SNSD u Banja Luka danas više liči na srušenu šupu nego na ozbiljnu političku organizaciju.

Članovi i aktivisti bježe glavom bez obzira, a ono što je nekada važilo za najjači politički stub u gradu sada se raspada pod sopstvenom težinom.

Unutar stranke vlada rasulo: sastanci su rijetki, energija nepostojeća, a povjerenje među preostalim kadrom svedeno na minimum. Svi problemi su počeli imenovanjem Srđana Amidžića za generalnog sekretara stranke. Po hodnicima se više ne vodi politika – vodi se evidencija ko je još ostao.

Posebno zanimljive su priče koje kruže gradom o finansiranju i političkim vezama. Sve češće se u kuloarima može čuti da konce iz sjene vuče gradonačelnik Draško Stanivuković, što dodatno ponižava lokalni SNSD i pretvara ga u pasivnog posmatrača sopstvenog nestajanja.

Simbol tranzicije i “čuda” domaće politike mnogi vide u liku Srđan Amidžić, čovjeka koji je, kako zlobnici vole da kažu, u politiku ušao „bos, sa gaćama na sebi“, a izašao kao milioner. Javnost i dalje čeka jasna objašnjenja tog meteorskog uspona, ali odgovori uporno izostaju.

U gradskom odboru, prema ironičnim komentarima bivših članova, ostali su još samo sekretarica Slavica i generalni sekretar Milenko Letić – politički veteran poznat po tome što se, kako kažu, nije posvađao još jedino sam sa sobom. Ostali su otišli: neki razočarani, neki preletači, a neki jednostavno – tiho nestali.

SNSD u Banjoj Luci danas ne gubi samo članstvo, već i smisao. Ako se ovakav trend nastavi, pitanje više nije ko će preuzeti stranku, već hoće li uskoro imati ko da ugasi svjetlo i zaključa vrata te političke olupine.