Dok se Draško Stanivuković sve češće pojavljuje kao jedino lice i glas Pokret Sigurna Srpska, jedno ime sve glasnije – i sve očitije – izostaje: Igor Radojičić.

Gdje je nestao lider Nezavisni pokret Svojim putem? Zašto ga nema tamo gdje se “donose odluke”? I da li je Radojičić sveden na statistu u političkom projektu koji je trebao biti zajednički?

 OD SAVEZNIŠTVA DO IGNORISANJA

Dok Stanivuković gotovo svakodnevno paradira ispred kamera, Radojičić je – kad se i pojavi – bez mikrofona, bez riječi, bez uticaja. Povjereništvo PSS-a u Kneževo? Nema Radojičića. Operativni sastanak u Banjaluka? Opet ga nema. Posljednji put viđen uz Stanivukovića – davno, na skupu u Pale.

 SVAĐE, ULTIMATUMI I TIHI RAT

Ni gradski parlament nije prošao bez varnica. Žestok okršaj sa Nebojša Drinić otkrio je duboke pukotine – i političke i lične. Radojičić je otvoreno poručio: krivci za privatizacije i haos u Toplani nisu oni koji danas galame, nego stare vlade. Poruka jasna, ali – da li je iko u PSS-u sluša?

 POKRET ILI LIČNI BREND?

Analitičari šapuću ono što plakati viču: ime, potpis i lik Stanivukovića dominiraju vizualima PSS-a. Kao da je riječ o solo projektu, a ne savezu u kojem su još i PDP, Radojičićev pokret i Dejan Kojić, bivši kadar DEMOS.

 MART – TAČKA PUCANJA?

Nije tajna da je “Svojim putem” već poslao upozorenje: tretman u PSS-u je neprihvatljiv, a strpljenje ima rok – mart. Popravka odnosa ili politički razlaz?

 JEDNO JE SIGURNO

Ako se ovako nastavi, Pokret Sigurna Srpska mogao bi postati sve – osim siguran. A Igor Radojičić? Ili će se vratiti u igru s punom snagom – ili će iz nje izaći, ostavljajući Stanivukovića samog na terenu koji je već počeo da prisvaja kao lično vlasništvo.

 Nastavak slijedi. Jer ovo je tek početak.