Gradski odbor SNSD-a u Banjaluci danas ne liči ni na šta.

Prazne kancelarije, muk među članstvom i potpuni izostanak političke energije jasno govore jedno – SNSD je u Banjaluci doživio unutrašnji slom, i to ne zbog opozicije, već zbog sopstvenih odluka.

Smjena Vlade Đajića nije bila politička greška – bila je čin samouništenja. Čovjek koji je godinama nosio organizaciju, okupljao ljude, branio politiku stranke i jedini imao snagu da se otvoreno suprotstavi gradonačelniku Drašku Stanivukoviću, uklonjen je bez objašnjenja, bez rasprave i bez poštovanja.

Đajić je bio jedini dosljedan i glasan protivnik gradske vlasti, jedini koji je ukazivao na sporne poteze, loše odluke i način upravljanja Banjalukom. Dok su drugi ćutali, kalkulisali ili tražili lične pozicije, on je javno govorio ono što su mnogi mislili, ali nisu smjeli reći.

Zajedno s njim, pometeni su i njegovi saradnici – ljudi koji su godinama danonoćno radili, nosili teret kampanja, branili stranku na terenu i stajali iza svakog poteza rukovodstva. U jednom danu, bez objašnjenja i bez trunke poštovanja, sklonjeni su kao da nikada nisu postojali.

Kao lišće u jesen – hladno, tiho i bez milosti.

Za razliku od stranke koja ih je odbacila, Vlado Đajić nije okrenuo leđa svojim saradnicima. Naprotiv – kako saznajemo, on danas odmara, ali i dalje provodi vrijeme sa ljudima s kojima je godinama radio, ostajući uz njih i u trenutku kada su ostali bez funkcija i položaja. Time je pokazao ono što je politika odavno izgubila – lojalnost i ljudskost.

Upravo u tom trenutku počinje i ono što sve više liči na tiho približavanje i političku simbiozu između SNSD-a i Draška Stanivukovića. Uklanjanjem jedinog ozbiljnog protivnika gradonačelnika, nestao je i stvarni otpor njegovim potezima. Umjesto kritike – tišina. Umjesto borbe – kalkulacija.

Rezultat je jasan: SNSD u Banjaluci danas nema snagu, nema autoritet i nema povjerenje baze. Članstvo je obeshrabreno, birači zbunjeni, a politička scena ostavljena bez stvarne alternative.

Ako je plan bio da se smjenom Vlade Đajića “resetuje” stranka – plan je propao. Umjesto obnove dobili smo raspad. Umjesto borbe – predaju.

Pitanje koje ostaje da visi u vazduhu glasi:

Da li je uklanjanjem Vlade Đajića otvoren put političkoj simbiozi koja će Banjaluku skupo koštati?