U Banjoj Luci se gradska uprava pretvara u lični megafon gradonačelnika Draška Stanivukovića.

Stanivuković i njegov Ivan Begić iz poznatok klipa koji smo gledali, sada angažovan na više portaloida u svrhu pljuvanja političkih konkurenata i hvaljenja svog “dragog”.

Prema sim segmentima političkih aktera, novinara i građanskih aktivista, u gradu jača atmosfera pritiska, cenzure i kontrole informacija.

Stanivuković, umjesto da obavlja funkciju javnog službenika, sve češće nastupa kao politički arbitar koji, pokušava određivati ko će šta objaviti, koji je medij „kredibilan“, a koji „nepoželjan“. Posebno ima optužbe da se povlaštenim smatraju isključivo oni mediji koji ga hvale, dok su oni koji preispituju njegove odluke, imovinu ili zloupotrebe – označeni kao neprijatelji.

„Gradonačelnik želi biti glavni urednik svih medija u gradu“, pritisci pojačavaju onog trenutka kada se otvore teme kriminala, korupcije, netransparentnih tendera ili sumnjivih projekata.

Još oštrije su reakcije povodom navoda da gradonačelnik pokušava vršiti pritisak i na policijske strukture, određujući – prema riječima opozicije – ko je „pogodan“ za hapšenje ili privođenje. Ukoliko institucije ne ispune njegova očekivanja, Stanivuković javno prijeti protestima, spektakularnim performansima, projektorima i bilbordima.

Klasično stanje za jednog psihopatu a već dugo je javna tajna u gradu da Stanivuković ima dijagnozu i sifru….

U Banjoj Luci stvara opasan presedan: da pojedinac, vođen ličnim ambicijama i političkim interesima, pokušava preuzeti ulogu i medija, i tužilaštva, i policije, i sudije.

Demokratske institucije – ne smiju biti alat u rukama jedne osobe, ma kako ona glasno govorila ili koliko se medijski eksponirala.

Građani Banjoj Luci, dodaju, zaslužuju grad u kojem se odluke donose transparentno, mediji rade bez straha, a institucije funkcionišu u skladu sa zakonom – a ne voljom jednog čovjeka.