Kada nestanu parole, a ostanu brojke, svaka politička priča se raspadne. Upravo to se desilo SNSD-u u Banjaluci, ma koliko se njihovi predstavnici trudili da u plavoj jaknici i sa naučenim frazama prodaju priču o „uspjehu“.

Biračko mjesto Šargovac 2 je dobar primjer. Godine 2018, u vrijeme kada su gradski odbor vodili Igor Radojičić i Srđan Amidžić, SNSD je osvojio 104 glasa. Slab rezultat, bez dileme. Međutim, 2022. godine, dok je Gradski odbor predvodio Vlado Đajić, SNSD dostiže svoj maksimum – 136 glasova. To su činjenice.

Na posljednjim izborima 2026. godine, SNSD se vraća unazad. Kandidat Siniša Karan osvaja 128 glasova – manje nego 2022. godine. I tu bi svaka ozbiljna analiza stala i rekla: rezultat je lošiji, podrška pada.

Umjesto istine, građanima se servira spin. Goran Maričić izlazi pred javnost i pokušava pad predstaviti kao napredak. Manje glasova nego prije četiri godine, ali „bolji rezultat“. Matematika po mjeri stranke.

Problem za SNSD je što Šargovac 2 nije izuzetak, već pravilo. Na nivou cijele Banjaluke stranka je doživjela težak poraz, izgubivši izbore razlikom od oko 15.000 glasova. To nije poraz koji se može sakriti konferencijom za medije, jaknicom ili dobro uvježbanom pričom.

Građani nisu slijepi, niti zaboravni. Oni vide da je 2022. bila vrhunac kada je SNSD predvodio Dr Vlado Đajić, a da danas SNSD u Banjaluci ide silaznom putanjom. Sve ostalo je pokušaj da se politički debakl upakuje kao uspjeh.

Oktobar će biti konačni sud. A po svemu sudeći, ni tada plava jaknica neće pomoći da se sakrije ono što je već sada jasno – SNSD u Banjaluci gubi tlo pod nogama.