Krupa na Vrbasu, na posljednjim lokalnim izborima 2024. godine primjer je izbornog inženjeringa.

Šta rade pare i ugovori sa Gradskom upravom i na čije se porodične račune slijevaju desetine miliona maraka – vodi se na očitom primjeru u Krupi na Vrbasu.
Iako je SNSD pobijedio po broju ukupnih glasova, kandidat za gradonačelnika Banjaluke u ime najjače političke stranke dr Nikola Šobot izgubio je u odnosu na listu. Najviše glasova sa liste dobio je Mladen Ilić – 260 (86,09 odsto).

Dok je SNSD osvojio 302 glasa, Šobot je dobio 268 (88,74 odsto) ličnih glasova, samo osam više od Ilića, sina Draška Ilića bivšeg direktora Centra za razvoj i unapređenje sela, koji je i sam bio predsjednik Skupštine grada Banjaluka. Ilić je sada poslanik u Skupštini Republike Srpske.

Mimo činjenice da je preduzeće „Eko Euro tim“ vlasništvo porodice Ilić koja je sa Draškom Stanivukovićem sklopila ugovore u vrijednosti od 15, 5 miliona maraka i koji je, logično pobijedio u Krupi na Vrbasu – interesantno je da je prof. dr Vlado Đajić kao nosilac liste dobio „samo“ 77 (25, 49 odsto) glasova sa SNSD liste.

Stanje u ostatku Banjaluke je drugačije. Vlado Đajić je kao nosilac liste dobio 10, 795 (32,9 odsto) glasova odnosno sam je dobio podršku skoro trećine glasova SNSD. Drugi iza njega je dr Goran Talić koji ima upola manje ličnih glasova – 6114 ili 18, 6 odsto.

Draško Stanivuković je u Krupi na Vrbasu, dobio 414 ličnih glasova, a njegova partija je pobijedila na jednom od dva izborna mjesta.
Zato pitanje nije gdje je Gradski odbor SNSD danas. Pitanje je – ko je počeo da rastura taj isti Gradski odbor kad je bio najjača politička organizacija u Banjaluci?

S obzirom na to da je ovo bilo vidljivo i analitičarima koji rade u Glavnom odboru SNSD – normalno pitanje je i zašto nisu zaustavili rad pojedinaca koji su im na terenu uništavali stranku glasovima koji su kao na primjeru Krupe na Vrbasu otišle Stanivukoviću, a ne njihovom kandidatu?

Nastaviće se..