Njihovo srce je veliko: Tri sestrice PRODAJU BADNJAKE u sjećanje na majku koju su izgubile u decembru
Širom Srbije u susret velikom prazniku Božiću prodaju se badnjaci. Ipak, posebna i dirljiva priča stiže nam iz Kruševca gdje kod Osnovne škole Jovan Jovanović Zmaj ovo sveto drvo prodaju Teodora, Anastasija i Jelica Milenković.
Ove tri rođene sestre i ranijih godina su prodavale badnjake, ali sada je ipak sve drugačije. U decembru su izgubile mamu, ali kako su sa njom taj posao obavljale prethodnih godina odlučile su da smognu snage i za njenu ljubav to urade i uoči ovog Božića.
– Ovo radim još od malih nogu. Majka me je naučila. Prodajem badnjake zato što je i ona voljela da to radimo i zato što znam da bi željela da nastavim. Nije naporno. Jeste malo teže dok se sve prikupi, ali nije teško. Posao ide lako. Prodavale smo 5. Januara, prodavaćemo čitav Badnji dan, a Božić ćemo da proslavimo u krugu porodice – kazala je za RINU Teodora.
Velika podrška i najveći oslonac vrijednim sestricama je otac Ljuba, na kom je nakon iznenadne smrti supruge, zadatak da ove tri djevojčice izvede na pravi put. Iza njih je jako težak period. U maju im je izgorjela kuća, a na kraju godine ostali su bez majke i supruge.
– Te noći sam uspio da izvučem suprugu i djecu iz plamena, žive i zdrave. Ovog puta, nažalost, nisam uspio. Pokušavao sam sve, masažu srca, vještačko disanje, dok nije stigla Hitna pomoć. Trudio sam se da je održim u životu, ali nisam uspio. Izgubio sam suprugu. Uzrok je bio srčani udar. Imala je 49 godina. To su najteže godine, kad je majka najpotrebnija djeci – kaže Ljuba.
Teodora ima 18, Anastasija 16 a Jelica 12 godina. Najstarija kćerka je svetosavski đak, dobitnica nagrade za Svetog Savu kao najbolji učenik, prenosi Rina.
– Djeca su mi sve. Trudili smo se i supruga i ja da ih izvedemo na pravi put. Naučene su da dijele i posljednju koru hljeba, da budu dobri ljudi. Prodaju badnjaka smo radili i ranije. To je moja supruga volela da radi. Naučila je djecu tome. Djeca su insistirala da i ove godine izađemo, da obilježimo tradiciju i ispoštujemo ono što je njihova majka voljela.Da nastavimo bez obzira na sve što se dogodilo – kaže ovaj požrtvovani otac.
Dodaje da u ovim trenucima je maksimalno posvećen djeci, jer gubitak koji su svi doživjeli je ogroman.
– Organizujemo se kako znamo. Najstarija kćerka pripazi na najmlađu nekoliko sati dnevno. Moramo da se snalazimo. Imam povjerenje u djecu. Naučene su svim kućnim poslovima. Sve same rade. Srednja ćerka mijesi pite, fenomenalne pite pravi. Sama je naučila i da pravi torte. Sada moramo malo drugačije da se organizujemo. Ono što je njihova majka radila, a ja znam, sada moram ja da preuzmem – poručuje Ljuba.