Slučaj Vlado Đajić prerasta u još jedan primjer političkog obračuna u kojem se suština potpuno gubi.

Umjesto rasprave o mizernim platama medicinskih radnika, javnost svjedoči pokušajima diskreditacije čovjeka koji je – kao poslanik i direktor Univerzitetskog kliničkog centara Republike Srpske – javno rekao ono što većina u sistemu misli.

Optuživati ga za “dvoličnost” dok traži bolje uslove za zdravstvene radnike djeluje više kao politički spin nego kao ozbiljan argument. Posebno zabrinjava ignorisanje činjenice da sudske odluke i dalje potvrđuju njegov status direktora. 

Ako sud nije sporan – ko onda jeste?

U zemlji u kojoj medicinari odlaze, a sistem puca po šavovima, napad na zahtjev za većim platama govori više o onima koji napadaju nego o onome ko traži. Jer pravo pitanje nije da li je Đajić licemjer – nego zašto je borba za dostojanstvo zdravstvenih radnika postala problem.