Slike s banjalučkog Gradskog groblja, na kojima gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković prekorijeva direktora Željka Grbića zbog polomljenih klupa i nepokošene trave, obišle su pred izbore region i izbile na vrh po broju pregleda i dijeljenja na društvenim mrežama. Gradonačelnik je tada želio odglumiti autoritet, pokazujući ružne osobine da pokušava sebe izdići i napraviti velikim gazeći potčinjene saradnike, te prikazati lažno kako je polomljena klupa na groblju najveći problem gradske uprave, ali problemi su mnogo veći i ima ih na sve strane.

Slike sa groblja nisu prve koje su odaslale ružnu poruku iz ovog javnog komunalnog preduzeća. Gotovo čitav mandat aktuelnog direktora, inače kadra SPS-a Gorana Selaka, obilježile su kontroverze. Od trenutka primopredaje dužnosti 2019. godine od bivšeg direktora, sada pokojnog Nedeljka Milakovića, inače Selakovog ujaka, pa do „iznenadne“ posjete Stanivukovića.

 

Činjenica je da su plate radnika koji obavljaju fizički dio posla, a koji i jeste osnovni posao ovog preduzeća, značajno ispod republičkog prosjeka i iznose oko minimalca. S druge strane, administrativni dio preduzeća je za Grbićevog mandata značajno porastao, a tu su plate značajno i veće.

Prema riječima upućenih, ova disproporcija u broju fizičkih radnika i administracije i jeste osnovni uzrok zapuštenog izgleda i problema u organizovanju posla. Drugi problem je latentno loša finansijska situacija u preduzeću. Finansijski izvještaj za 2021. godinu je zvanično prikazao poslovanje sa neznatnim dobitkom, ali to je, prema pouzdanim informacijama, samo privid.

Naime, preduzeće je 2020. i 2021. godine poslovalo dobro zahvaljujući posebnim pravilima koja su važila za vrijeme pandemije korona virusa, pa je javno preduzeće faktički imalo prednost u prodaji opreme i ostalim uslugama za sve preminule od korone, a zbog čega su se privatna pogrebna preduzeća i medijski bunila. Međutim, prolaskom pandemije obim posla je značajno pao. Preduzeće je, prema našim saznanjima, značajan broj grobnih mjesta i grobnica prodao i oprihodovao unaprijed u 2021. godini i to prikazao u izvještaju, ali posao izgradnje tih grobnica nije urađen.

Samo sa ovim poslovima jasno je da je prikazana dobit u 2021. u stvari „frizirana“. Takođe, javna je tajna u preduzeću da su prikazane količine repromaterijala na stanju u izvještaju grubo preuveličane, pogotovo na kamenu za oblaganje. Ukoliko se ove informacije tačne, a one su lako provjerljive jer postoje podaci iz izvještaja koji se mogu uporediti sa faktičkim stanjem, onda je jasno da je banjalučko Gradsko Groblje 2021. godinu završilo sa gubitkom, a da se banjalučka Gradska Skupština u stvari izjašnjavala o falsifikovanom izvještaju.

Ipak, uz sve ove podatke, koji nažalost predstavljaju sumornu svakodnevnicu u većini javnih preduzeće, direktor Grbić se potrudio da se izdvoji sa zaista nesvakidašnjom „akrobacijom.“ U želji da kupi naklonost radnika i mir u preduzeću, pogotovo imajući u vidu da je izborna 2022. godina presudna za Selakov SPS, Grbić koji preduzeće i tretira kao partijski bastion odlučio je da zaposlenima prodaje grobnice po privilegovanoj cijeni od 2500KM, dok je cijena za građane 4000KM. Epilog ovog poteza je da su radnici maksimalno iskoristili privilegiju, ali su mnogi otišli korak dalje, i grobna mjesta koja su dobili po povlaštenoj cijeni za potrebe svoje porodice dalje preprodavali građanima, često i po cijeni višoj od cjenovnika Gradskog Groblja.

Ovim potezom Grbić je dvostruko oštetio i preduzeće i građane Banjaluke. Preduzeće jer je prodao grobna mjesta ispod cijene, a građane jer ih je doveo u situaciju da za dostupnija mjesta na groblju (jer su radnici po pravilu uzeli upravo takva) plaćaju višu cijenu od cjenovnika pregovarajući, umjesto sa upravom, sa radnicima tog istog preduzeća. Kada je počelo javno pogovaranje, Grbić je obustavio povlaštenu prodaju radnicima, ali činjenice o šteti koju je napravio, materijalnoj i reputacionoj, su ostale.