Našoj redakciji obratila se radnica Milijekoprodukukta iz Kozarske Dubice. Njenu ispovjest o situaciji u ovoj kompaniji prenosimo prenosimo u cijelosti bez ikakvih izmjena.
Čitajući tekst koji je objavljen u vezi kompanije M:TEL nisam mogla a da ne napišem nešto u vezi firme Mlijekoprodukt Kozarska Dubica ili Imlek. Radim godinama i majka sam ali ne pamtim gore stanje u firmi u zadnjih dvije godine. Ljudi su nezadovoljni i masovno napuštaju firmu, bježe glavom bez obzira zbog uslova koji su nemogući i neizdrživi. U firmi vlada jedan vid bezvlašća jer nemamo direktora koja je konstantno tu i koji mora da nadzire prije svega naše šefove koji se ponašaju bahato i vrše jednu vrstu mobinga nad radnicima. Radnicimoraju da trpe i šute jer nemaju izbora jer su svi pod kreditima i hrane porodice. Na koji način to se ne zna jer od plate od 800 KM je teško živeti. Ja sam majka i imam kredit i ni sama ne znam kako da prehranim porodicu a živimo kao da smo u logoru . Naši šefovi imaju 3 ili 4 puta veće plate i plus još na to sve benefite koje mi nemamo a radimo stalno. Ja sam prošli mjesec radila 30 dana bez dana slobodnog, a da pitam za slobodan dan i ne smijem jer kako oni to nazivaju to je jednan vrsta bunta i odakle mi pravo na to Da se vratim na početak priče da napomenem tako je u svim sektorima u firmi a to je krenulo kako je napustila naša direktorica i žena koja je bila stub firme 20 godina Rankica Marelj, žena kojoj se moglo obratit u svako doba dana i noći i koja je napustila firmu iz nepoznatih razloga i na našu žalost .
Firma ostvaruje vrhunske rezultate a to je u finansijskom smislu milionske a mi radimo za mizeriju . Nekad je bilo teško doći do posla u ovoj firmi sada je obrnuto. Neće više niko da dodje baš iz navedenih razloga. Firma ide u tom pravcu da za 5 godina neće biti nikog osim možda naših šefova jer njima je dobro a kako i ne bih kad ja sa 800 KM a on ima 3000 KM ili 4000 KM voze firmina auta a ne rade ništa.
Ovim tekstom hoću da skrenem svima da znaju kakva je ovo firma i da dam pravu sliku o svemu.
Nadam se da će se ovim tekstom nešto promjeniti ako se ne promjeni onda više ne vidim svrhu da se ostaje u ovoj zemlji.