Psi iz Azila na Manjači, dobiće oko 300 kilograma ekstra kvalitetne hrane.
Goran Selak, predsjednik Socijalističke partije Srpske i odbornik u Skupštini grada Banjaluka, bivši predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić i aktuelni direktor banjalučke “Elektrokrajine” i Ognjen Tadić, savjetnik predsjednika Republike Srpske prepoznali su potrebu životinja u azilu i pomogli ih u skladu sa mogućnostima. Zahvaljujući njihovim donacijama, psima će biti obezbijeđeno oko 300 kilograma kvalitetne hrane. Ovo je samo početak! Za sada, pomoć azilu je obećao i bivši gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić koji je i počeo izgradnju banjalučkog azila, a sada je odbornik, kao što je odbornik i Goran Selak.
U akciju:”POZNATI BANJALUČANI POMAŽU PSIMA U AZILU” će se u narednim danima uključiti i drugi društveno odgovorni pojedinci. Ono što je možda čak bitnije od donacija za hranu jeste spremnost bivših i budućih odbornika, ali i visokih funkcionera iz Republike Srpske, da pomognu da se pitanje azila riješi jednom za sva vremena.
Azil na Manjači nije samo slika nerada, nemara i odsustva empatije aktuelne Gradske uprave i Stanivukovića.
Ovi ljudi gore ne samo da su pomogli novčano, pokazali su primjer. Primjer da je svaki pas na ulici, koji je GLADAN, sramota Banjaluke. I svi koji ne vole pse, trebaju da shvate da su oni na ulici jer nemaju gdje. Azil je prenatrpan i nefunkcionalan. Pas jeste čovjekov najbolji prijatelj. Ali ako je godinama na ulici, gladan, u bolovima, šutan, udaran, zlostavljan iako mu je to posljednja opcija – braniće se. I onda se može desiti da napadne vlasničkog psa, ili još gore – osobu. I ne možemo ih kriviti što se brane.
Treba im omogućiti da budu na sigurnom- u ovom slučaju u azilu. Koji je sve samo nije siguran. U posljednjih šest mjeseci psi i štenci bi poumirali od gladi, zaraze, virusa koji su bili smrtonosni za štence da nije bilo donacija. Jer veterinara nema. Gradska uprava nije mogla da osposobi hitnu veterinarsku službu uz budžeta od četvrtine milijarde maraka. Zato su uskakali pojedinci parama, vakcinama i “Institut Vaso Butozan” i drugi ljudi, veterinari. Ali to su sve troškovi. Troškovi koji ako se ne izliječe na Manjači postaju zaraza u centru grada. I na to ne možemo okrenuti glavu.
Svrha ove objave je da se pohvale ljudi koji imaju sluh i razumijevanje za problem i proaktivno žele da ga riješe. Imaju ono što je najbitnije – LJUDSKOST. Ukljucite se u akciju jer ovo je NAŠ GRAD i samo zajedno možemo pomoći i napraviti razliku između života i smrti u azilu na Manjači.
Još jednom hvala Goranu Selaku, Draganu Čaviću i Ognjenu Tadiću.
