Da je Trivićeva ispred Stanivukovića to je bilo i za očekivati. Međutim, pravo je iznenađenje da je Šobot, iako potpuni politički anonimus, prestigao Stanivukovića. 

Ovdje treba reći da je Vlado Đajić u Banjaluci znatno omiljeniji od Dodika.

Što se tiče Draška Stanivukovića, on u zadnje vrijeme trpi poraz za porazom. Posljednji u nizu tih poraza je odluka SDS-a da podrži Jelenu Trivić za gradonačelnika Banjaluke. Iako je Stanivuković uspio da novcem i obećavanjem zapošljavanja kupi dio članova Gradskog odbora SDS-a u Banjaluci, to mu nije bilo dovoljno da zadobije podršku tog odbora.

Odmah po saznanju da je Trivićeva dobila potršku SDS-a, Stanivuković je održao sastanak sa najbližim saradnicima. Atmosfera na tom sastanku je bila komemorativna, a sastanak se manje više sveo na Stanivukovićev monolog, u kojem je vrijeđao saradnike, govoreći im da im je dao sve, da im je dopustio da pljačkaju koliko hoće, a da su ga oni ostavili da se bori sam. 

Jedino spominjanjanja vrijedno sa tog sastanka je to da je Stanivuković u jednom momentu bacio pepeljaru ka Nebojši Driniću (nije ga pogodio), nakon što se Drinić javio za riječ i pokušao da objasni kako stanje nije toliko loše i da još postoje šanse da Stanivuković povrati izgubljeni rejting.

Na kraju, treba reći da je Stanivukovićevo stanje očaja zasnovano na trenutnom stanju činjenica. Naime, on je svjestan da za svoju kandidaturu neće dobiti podršku niti jedne političke stranke u Banjaluci, pa čak ni koalicionih partnera. Zbog toga je sasvim izvjesno da on na predstojećim izborima neće osvojiti više od 15 % glasova, što će značiti kraj njegove političke karijere.