Za samo četiri godine, Draško Stanivuković i njegovi najbliži saradnici stekli su nekretnine i imovinu koja višestruko premašuje njihova zvanična primanja. Kupovine stanova, automobila i otvaranje privatnih biznisa postali su gotovo svakodnevna praksa ovog uskog kruga.

Imena koja se povezuju s ovom mrežom sticanja imovine su:

Draško Stanivuković

Nebojša Drinić

Tanja Palačković

Zoran Savanović

Milan Aljetić

Miroslav Ševo

Ognjen Savanović

Pavle Knežević

Mirna Savić Banjac

Milada Šukalo

Nekretnine su se kupovale ili na lična imena, ili na imena članova najuže porodice. Kada se izvrši uvid u kupoprodajne ugovore, primjećuje se da su cijene kvadrata u velikom broju slučajeva upisivane znatno niže — i do duplo manje — od realnih tržišnih cijena.

Ovakva praksa otvara ozbiljna pitanja o porijeklu novca i eventualnom prikrivanju stvarne vrijednosti transakcija.

Posebnu pažnju izaziva slučaj Sergeja Ćukovića, fotografa koji je za samo dvije godine rada:

kupio stan, kupio automobil i otvorio kafić.

I Radislav Gojković, predsjednik jednog dijela sindikata zaposlenih u Gradskoj upravi Grada Banjaluka, koji je takođe vlasnik noćnog kluba. Sindikat nikada nije zvanično priznao sindikat uprave Republike Srpske.

U javnosti se sve češće govori da je do masovnih kupovina došlo upravo u izbornoj godini – iz straha da će doći do promjene vlasti i da više neće biti mogućnosti za lično bogaćenje kroz sistem.

Ovo nisu pitanja za politiku. Ovo su pitanja za istražne organe. Građani Banjaluke imaju pravo da znaju — ko je, kada, gdje i kako stekao toliku imovinu, i po kojim uslovima.