Da li je Banjaluka najzagađeniji grad ili nije – vlast se tim pitanjem očigledno ne zamara. Ono što je važno, i što će se već sutra pokazati u punom svjetlu, jeste činjenica da će Gradska skupština odlučivati o izmjenama regulacionih planova kojima se otvara prostor za više od 200.000 novih kvadratnih metara gradnje. Beton ide dalje. Bez pauze. Bez rasprave o posljedicama.

Prema informacijama do kojih smo došli, odluku će podržati i opozicija i koalicija okupljena oko SNSD-a. Na papiru politički protivnici, u praksi – složna većina kada treba dići ruku za urbanističke ustupke. Ideologije se tada tope brže od asfalta na ljetnom suncu.

Sutra više neće biti dileme ko je s kim. Ne zato što će to neko jasno reći, već zato što će glasanje sve objasniti. Kada se interesi poklope, opozicija prestaje biti opozicija, a vlast dobija dodatne ruke — bez ikakve političke odgovornosti.

Ovo nije pitanje razvoja grada, već pitanje kome se grad razvija. Građanima koji već sada žive u zagušenim naseljima, bez parkinga, zelenila i osnovne infrastrukture? Ili investitorima kojima regulacioni planovi služe kao fleksibilan dokument, a ne kao pravilo?

Sjednica Gradska skupština Banja Luka biće još jedan primjer kako se ključne odluke u Banja Luka donose uz široki politički konsenzus — ali bez širokog javnog interesa.

Ako se sutra sve završi kako je najavljeno, jedno će biti jasno: ovdje se ne radi o simbiozi kao izuzetku, već o modelu upravljanja gradom. Vidjeli smo to do sada. Gledaćemo i ubuduće. Razlika je samo u tome koliko će betona stati između građana i istine.