Udruženje “Hobotnice čudesnice za bebe” podijelilo je juče javnu objavu u kojoj traže posteljinu za Kliniku za dječije bolesti Univerzitetsko kliničkog centra Republike Srpske u Banjaluci.
Prvi koji se pojavio da kaže da će donirati posteljinu bio je gradonačelnik Banjaluke i predsednik Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković.
Interesantno je da je Nikola Šobot, direktor UKC RS tek sinoč demantovao navode koji su se pojavili juče ujutru da nema posteljine u UKC RS, umjesto da je te navode demantovao odmah. Ovdje nešto ne štima – jer to nije objavilo samo jedno udruženje, već i pojedinci koji su apelovali da se donese nova posteljina na odjel na kojem leže i trudnice.
Interesantno je da su Draško Stanivuković i Nikola Šobot bili protivkandidati jedno drugom na izborima 2024. godine, jedan ispred PDP-a, a drugi u ime SNSD.
Interesantno je da je Draško Stanivuković predvodio proteste ispred UKC, a sad se pojavljuje kao “humanitarac i donator”.
Istu ovu instituciju, koja je najveća zdravstvena institucija u Republici Srpskoj, Stanivuković je za vrijeme bivšeg direktora proglašavao “trovačima i ubicama sopstvenog naroda”, za vrijeme korone tvrdeći da je kiseonik koji se daje pacijentima oboljelim od korone neispravan, odnosno nije namijenjen za ljude već tehnički.
Zbog ovakvih tvrdnji ogroman broj ljudi umirao je u svojim domovima ne želeći da bude priključen na respiratore iz kojih navodno dobijaju neispravan kiseonik koji će ih – ubiti. Od toga je prošlo pet godina, nikada nije utvrđeno da kiseonik nije bio tehnički ispravan, a Stanivuković nikad nije ni odgovarao zašto je uopšte izgovorio takve laži.
Čak ni tužilaštvo nije pokrenulo istragu protiv Stanivukovića, jer je stvarao paniku i to u vrijeme kad je svaka panika bila višak i direktno ugrožavajuća po život. Sad dtaj, takozvani donator, daruje pamučne posteljine.
A svo ovo vrijeme svi smo zaboravili aferu da firma prvog saradnika Stanivukovićevog oca i njegovog kuma, Jelenka Lolića, nije dobila posao na tenderu koji je raspisao UKC za pranje veša.
To se taman poklapa sa vremenom kad su počeli napadi na rukovodstvo UKC-a i bivšeg direktora. I umjesto da Šobot laž nazove onako kako i treba da se nazove laž, danas smo dobili nevješti demant na navode humanitarnih organizacija i pojedinaca koji su apelovali cijeli jučerašnji dan.
Da li ovo znači da su sad stvari između Šobota i Stanivukovića konačno legle na mjesto, ili da je UKC u tolikoj dubiozi da nema ni posteljina?
Nikola Šobot je već zadužio UKC za 16 miliona maraka.