Upravo o tome svjedoči vlasnik jedne banjalučke firme koji je, zbog nedostatka radnika, angažovao nekoliko stranih državljana preko agencije specijalizovane za njihovo zapošljavanje.
-Iz agencije su mi objasnili koje uslove moram ispuniti, koliku platu obezbijediti i sve ostale procedure. Sve sam ispoštovao i mogu reći da sam bio zadovoljan njihovim radom. Neki su bili bolji, neki slabiji, ali generalno nisam imao primjedbi – ispričao je vlasnik firme.
Dodaje da su radnici bili korektni i da su ih povremeno, nakon napornog radnog dana, čak i dodatno nagrađivali i častili.
Međutim, problemi su počeli onog trenutka kada je isplaćena prva plata.
-Tog dana sve je bilo u redu. Bili su zadovoljni zaradom i ništa nije ukazivalo na problem. Međutim, već narednog jutra nisu se pojavili na poslu. U početku smo mislili da su prespavali ili zakasnili, pa nismo odmah reagovali. Kada je prošlo nekoliko sati, poslali smo jednog radnika do kuće u kojoj su bili smješteni- kaže sagovornik.
Ono što je tamo zatekao izazvalo je nevjericu.
– Kuća je bila prazna. Nije bilo ni njih ni njihovih stvari. Kao da su preko noći nestali. Kontaktirao sam i agenciju koja ih je dovela, ali ni oni nisu imali nikakve informacije gdje se nalaze.
Prema informacijama do kojih je naknadno došao, radnici su nakon isplate dio novca poslali svojim porodicama, a ostatak podigli sa računa.
– Od tada ih više niko nije vidio. Zato se pitam da li smo mi njima samo usputna stanica na putu prema Evropskoj uniji ili je riječ o nekom drugom problemu – ističe ovaj poslodavac.
Kaže da je čuo da je i ranije bilo sličnih slučajeva u Banjaluci.
Pitanje kontrole stranih radnika sve češće se postavlja kako njihov broj u BiH raste.
Stručnjaci upozoravaju da među ljudima koji legalno dolaze na osnovu radnih dozvola može biti i onih kojima posao nije krajnji cilj.
Prema njihovim riječima, pojedini strani državljani mogu provesti mjesec ili dva radeći u BiH, čekajući priliku ili tražeći način da se ilegalno prebace u neku od zemalja Evropske unije.
Takva praksa, ukoliko postane učestalija, mogla bi predstavljati ozbiljan izazov za nadležne institucije.
Ipak, sagovornici naglašavaju da ne treba stvarati pogrešnu sliku o svim stranim radnicima. Većina njih dolazi da pošteno radi i zaradi za život, a incidenti i problemi su rijetki.
Međutim, pojedinačni slučajevi nestanka radnika bez ikakvog objašnjenja pokazuju da postoji prostor za zloupotrebe sistema radnih dozvola, zbog čega se postavlja pitanje – ko zapravo kontroliše strane radnike nakon što uđu u BiH i da li među njima ima onih kojima je naša zemlja samo prolazna stanica ka Zapadu.
