U Domu zdravlja Banja Luka posljednjih dana svjedočimo još jednom primjeru selektivnog odnosa prema zaposlenima.

Zdravstveni dodatak od 250 KM prvo je dodijeljen zdravstvenim radnicima i saradnicima, dok su ostale kategorije zaposlenih ostale izostavljene.

Tek nakon negodovanja i pobune vozača, uprava je odlučila da i njima odobri isti dodatak. Ovakav razvoj događaja nameće logično pitanje – da li se prava zaposlenih ostvaruju na osnovu jasnih kriterija ili tek nakon pritiska i javnog iskazivanja nezadovoljstva?

Ako su vozači morali da se pobune kako bi dobili ono što smatraju da im pripada, šta je sa majstorima, portirima, spremačicama i drugim pomoćnim radnicima? Zar njihov doprinos funkcionisanju ustanove nije važan? Ko će zastupati njihove interese i da li i oni moraju organizovati pobunu kako bi bili primijećeni?

Ovakva praksa stvara podjele među zaposlenima, narušava međuljudske odnose i šalje poruku da nisu svi radnici jednako vrijedni. Umjesto jedinstva i zajedničkog rada, stvara se atmosfera privilegovanih i zanemarenih.

Zaposleni s pravom očekuju odgovor: po kojim kriterijima se dijele dodaci i zašto se odluke donose parcijalno, umjesto da budu transparentne i pravedne za sve?

Jer, ako je Dom zdravlja nekima majka, a drugima maćeha, onda problem nije u zaposlenima, već u onima koji takvu politiku vode. Vrijeme je da javnost dobije jasne odgovore, a svi radnici jednak tretman i poštovanje koje zaslužuju.