Bilo je to davne dvije hiljade dvadesete, kad je Nebojša Drinić, poznatiji kao Drina Trećina, sjedio među običnim ljudima, kao ćato i potrčko Draškove družine. Sjedio je među običnim ljudima i zapisivao njihove muke.

Rukom mu se ljuljala hemijska olovka od pola marke, a na njemu – odjeća sasvim prosječna, kakvu nosi seljak koji se plaši kiše, ali ne i političkih spletki. Seljaci su govorili o svojim rupama na putevima i vodi koja curi kroz plafon, a Drina je zapisivao.

A onda dođe vrijeme drugačije, kad se Drina odjednom pretvori u “viđenijeg političara”, predstavnika “zlatne mladeži” Draškovog novog pokreta. Nema više olovke od pola marke ni porosječne odjeće. Sad je Boss olovka od 250 maraka njegov mač i štit, odjeća sjaji kao da je seljak ušao u dvor, a sat na ruci vrijedi više od prosječnog imanja u njegovom rodnom Razboju kod Srpca.