Onog momenta kad iznošenje istine okvalifikujemo kao „budaleštinu“, a osobu koja je tu istinu objavila „šizofrenikom“, počinje moralni i etički sunovrat jednog društva.

Kad se objavi ugovor prema kojem profesor Etike i doktor nauka na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci prima 2, 5 hiljade maraka od Draška Stanivukovića, taj isti profesor kreira sliku da etika važi samo selektivno i da je on taj koji određuje šta je etično, a šta je totalno moralno posrnuće.

Vuković bi kao bivši novinar trebao znati da nazivanjem Vukanovića „šizofrenikom i budalom“ direktno ulazi u polje klevete, iako se retorički „krije“ iza trećih imaginarnih lica. Još crnje je što profesor etike, lupa etikete i psihijatrijske dijagnoza u javnom prostoru. U ovom slučaju na svojoj društvenoj mreži.

Svojom dramatičnom ispoviješću profesor dr Đorđe Vuković koji je na kraju zavapio “da li još treba da padne krv? “, svjesno cilja na to da je on ugrožena strana. A kad je neko ugrožena strana i kad je neko sam sebe stavio u kalup „žrtve“ onda se valjda podrazumijeva da će svi ostali klimati glavom i govoriti “da, to je strašno”. Sve da se ne upita – je li, kako se snalaziš sa te 2, 5 hiljada maraka koje nisi demantovao! Ali, ne može se demantovati očigledno. Ugovor.

Da, možda je Vukanović pretjerao. Možda je Vukanović pretjerao zato što je objavio adresu profesora doktora Đorđa Vukovića, ali mu je sakrio ostale podatke što opet ne umanjuje grešku za adresu.

Ali, to takođe ne znači da je dobri profesor žrtva ikakvog progona. Onog momenta kad je na njegov račun leglo 2, 5 hiljade maraka iz Kabineta gradonačelnika Banjaluke on je sam sebe izmjestio sa udobne profesorske katedre na mjesto savjetnika gradonačelnika Banjaluke i to više nije samo novac njegov već je logično pitanje – zar to nije novac svih Banjalučana?

Zašto se ugovor krio? Koliko Vuković vremenski radi za Stanivukovića? Tri mjeseca ili tri godine?
Gdje je uvaženi profesor dr nauka bio kada je njegov šef Draško Stanivuković na konferencijama za medije tri dana progonio i linčovao ljude koje je Stanivuković „nekako“ doveo u vezu sa snimljenim prof. dr Vladom Đajićem, bivšim predsjednikom Gradskog odbora SNSD. 

Gdje je bila ta akademska zajednica da progovori o Stanivukovićevoj rečenici : „za vas nema mjesta u Banjaluci, a ni u Republici Srpskoj!“

Glupo je podsjećati profesora Vukovića na njemačkog teologa Martina Nojmelera i:
„Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam bunio jer nisam bio komunista.
Zatim su došli po socijaliste, a ja se nisam bunio jer nisam bio socijalista.
Zatim su došli po sindikalce, a ja se nisam bunio jer nisam bio sindikalac.
Zatim su došli po Jevreje, a ja se nisam bunio jer nisam bio Jevrej.
Na kraju su došli po mene, a više nije bilo nikoga da se pobuni.“

Istog dana kada je Vukanović objavio dokumenta, na portalima koji se finansiraju iz gradske kase ili privatnih tokova Draška Stanivukovića (poput Blinka ili Tok TV), izašao je tekst u kojem Vuković tvrdi da je Stanivuković „najbolji kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske“. U potpisu stoji „profesor doktor“, ali ne i „plaćeni savjetnik“.

Osnovna etička postavka nalaže da se dr Vuković ne predstavlja kao nezavisni naučni radnik dok promoviše onoga ko ga plaća. On koristi poziciju profesora na FPN-u da bi „gurao“ svog poslodavca, što je vrhunac ironije. Gore od te ironije je samo to što osobu koja je razotkrila da on prima novac za pisanje „besjeda“ naziva „šizofreničarom i onom tamo budalom“. Time profesor Vuković najgrublje diskvalifikuje osobu koja je uradila ono što je on, kao profesor etike i novinar, bio dužan uraditi – rekao je istinu.

I gdje je sada Etički komitet banjalučkog Univerziteta? Gdje je policija, znamo – Vuković je tamo otrčao da prijavi „napad“. Ali, nijednom riječju nije demantovao pare i ugovor. Ako već pričamo o moralu, on dobija novac svih građana da bi promovisao isključivo jednog čovjeka, a satanizovao druge u ovom slučaju – Vukanović kojem je samoinicijativno udario F dijagnoze.

I za kraj da se sjetimo Kanta i „Kritike praktičkog uma“ – Postupaj tako da maksima tvoje volje u svako doba može važiti kao princip opšteg zakonodavstva.

E, Vukanović je bio ispit na kome je etički pao profesor Vuković.

AUTOR: Nađa Diklić