Udruženje Raskrikavanja, koje se predstavlja kao platforma za provjeru činjenica i borbu protiv dezinformacija, dugi niz godina prima značajna sredstva od stranih donatora. Iako se pozicionira kao nezavisna i objektivna, činjenica da je gotovo cijeli njen budžet ovisan o stranim faktorima nameće pitanje koliko je takva udruga zapravo mjerodavna i nepristrasna. Ovo nije samo pitanje Raskrikavanja, već širi problem mnogih nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini i regionu, koje su često finansijski ovisne o zapadnim donatorima, što ih čini potencijalnim instrumentima stranih interesa, piše Logično.

Strani donatori – ključni igrači u financiranju Raskrikavanja

Prema dostupnim podacima, Raskrikavanje je od 2018. do 2023. godine primilo preko 800.000 USD od stranih organizacija. Među najvećim donatorima su:

Ovi donatori nisu neutralni igrači. Oni imaju svoje političke i strateške interese, a njihova financijska podrška Raskrikavanju nameće pitanje koliko je ova platforma zapravo nezavisna. Može li udruga koja je toliko ovisna o stranim sredstvima biti objektivna u svojoj analizi medijskih sadržaja, posebno kada su u pitanju teme koje se tiču geopolitičkih interesa njenih donatora?

Plaćenici stranih interesa?

Činjenica da Raskrikavanje gotovo u potpunosti zavisi o stranim donacijama dovodi do ozbiljnih pitanja o njenoj nezavisnosti. Kako može biti sigurno da ova platforma ne služi kao alat za promovisanje agendi svojih donatora?

Na primjer, NED je dugo bio kritiziran zbog svoje uloge u destabilizaciji vlada koje nisu u skladu s interesima SAD-a. Da li je Raskrikavanje, kao primalac sredstava od NED-a, u mogućnosti biti kritično prema medijima koji su bliski američkim interesima ili prema dezinformacijama koje dolaze iz zapadnih izvora?

Također, Open Society Foundation je često bila u središtu kontroverzi zbog svoje uloge u promovisanju određenih političkih i društvenih promjena u zemljama u razvoju. Da li Raskrikavanje, koje prima sredstva od OSF-a, može biti objektivno u analizi medijskih sadržaja koji se tiču tema kao što su migracije, LGBTIQ prava ili drugih pitanja koja su u fokusu Sorosovih fondacija?

Koordinatori i urednici – veze s donatorima

Tim Raskrikavanja čine ljudi s bogatim iskustvom u oblasti novinarstva i aktivizma, ali i s jasnim vezama sa stranim donatorima. Na primjer, Emir Zulejhić, koordinator programa, bio je stipendista programa Digital Communications Network u SAD-u, što ga čini dijelom mreže ljudi koji su obučavani i finansirani od strane američkih institucija.

Darko Brkan, izvršni direktor Udruženja “Zašto ne”, također je bio uključen u brojne programe koje su finansirale američke i evropske organizacije, uključujući German Marshall Fund i Stanford University.

Ove veze ne moraju nužno značiti da su pojedinci pristrasni, ali nameću pitanje koliko je njihov rad pod utjecajem donatora. Kada su ljudi koji vode udruženje dio mreže koje je finansirano od strane stranih vlada i organizacija, teško je očekivati da će njihov rad biti potpuno nezavisan.

Regionalna mreža – širenje utjecaja

Raskrikavanje nije samo lokalna platforma. Ona je dio regionalne mreže SeeCheck, koja uključuje slične platforme u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji i Makedoniji. Ova mreža također prima sredstva od istih donatora, što ukazuje na koordiniranu strategiju zapadnih organizacija da utječu na medijski prostor u jugoistočnoj Evropi. Ovakva regionalna mreža može biti korisna za razmjenu informacija i iskustava, ali također postoji rizik da se koristi za promovisanje određenih narativa koji odgovaraju interesima donatora.

Nezavisnost je pod znakom pitanja. Raskrikavanje se predstavlja kao platforma za provjeru činjenica koja ima za cilj boriti se protiv dezinformacija i jačati medijsku pismenost. Međutim, njena finansijska zavisnost o stranim donatorima nameće ozbiljna pitanja o njenoj nezavisnosti i objektivnosti. Kada udruga prima sredstva od organizacija koje imaju jasne političke i strateške interese, teško je vjerovati da njen rad nije pod utjecajem tih interesa.

U kontekstu Bosne i Hercegovine, gdje su mediji često podijeljeni po etničkim i političkim linijama, Raskrikavanje ima potencijal da doprinese jačanju objektivnog novinarstva. Međutim, sve dok je njena financijska egzistencija vezana za strane donatore, njen rad će uvijek biti pod znakom pitanja. Da bi bila uistinu mjerodavna, Raskrikavanje bi trebala pronaći način da se oslobodi zavisnosti o stranim sredstvima i osigura svoju nezavisnost preko donacija običnih građana a ne domaćih i stranih vlada. Do tada, pitanje ko stoji iza “nezavisnih” provjera činjenica ostaje otvoreno.