Nakon plejade Draškovih asova, posljednji, ali ne i manje važan, drug Nebojša Drinić alijas DRINA LOPINA. Ovaj dugogodišnji, ne baš istaknuti aktivista srbačkog SNSD-a, preko noći, kao i mlađani menadžer Kresojević, postao je prva violina Draškovog orkestra. Slavu stiče na sve strane, od prijema vatrogasaca, gdje su zaposleni momci koji su se umalo udavili u bazenu tokom testova fizičke spreme, pa do namještenih tendera u Vodovodu i Gradskoj upravi.

Drinić je Draškov čovjek od najvećeg povjerenja i za „specijalne operacije“. Od nezakonitih zapošljavanja bez javnog konkursa (a sva su im takva), preko sprovođenja unaprijed dogovorenih tendera i talova, izdavanja građevinskih dozvola, računanja broja sprtova i kvadrata na digitron da svi u lancu budu zadovoljni, pa do „obilaska“ banjalučkih ugostitelja i prodaje gradske imovine.

Prepošteni Drinić uspio je uz ovaj, glavni posao, koji mu je obezbijedio prestižnu titulu trenutno prvog reketa Banjaluke, po učestalim tvrdnjama onih koji još nisu u simbiozi, da zaposli nedavno i brata u OSA-u.

Drinić i Draško imaju dosta toga zajedničkog, oba su prekaljeni studenti Ekonomskog fakulteta, a u posebnim prilikama vole citirati Njegoša, iako ga nikad nisu pročitali. Da je znao Njegoš ko će ga sve i u kakvim prilikama citirati, vjerovatno ne bi ni napisao Gorski vijenac i Luču mikrokozmu.

Pošto se naš mladi junak potrudio nekoliko navrata citira Njegoša, pomalo kopirajući nemušto prepoznatljiv stil, u kojem bi se mogao pronaći on i njegov mentor i drugar Draško Stanivuković, koji ga je natjerao da javno piše i da ga brani.