U aprilu 2023. godine u Banjaluci je odigran teniski turnir „Srpska Open“, u kojem je učešće uzeo i Novak Đoković. Draško Stanivuković je na taj turnir, uključujući naduvane troškove izgradnje teniskog terena, spiskao oko 50 miliona KM. Od tog iznosa Grad Banjaluka je firmama bliskim pomenutom dvojcu isplatio oko 15 miliona KM.

Dobro upućeni tvrde da nisu vidjeli da se u vrijeme održavanja navedenog turnira Nebojša Drinić, najbliži saradnik Draška Stanivukovića, motao po tribinama. To me i ne čudi, jer je njemu, kao banjalučkom „Reketu“ broj 1, sigurno smetalo prisustvo Đokovića, svjetskog Reketa broj 1.

Na Drinićevu sreću, Đoković se nije dugo zadržao u Banjaluci. Za razliku od njega, u Banjaluci se zadržao, i još će neko vrijeme, Drinić. Preciznije, on će se u tom gradu zadržati dok ga nadležni organi ne sprovedu u KPZ Foča, nakon što bude presuđen na dugogodišnju kaznu zatvora.

Drinić nije bio poznat široj javnosti do prije par godina. Oni koji ga bolje poznaju reći će vam da je on do ulaska u politiku, kao svršeni gimnazijalac, radio na jednoj od banjalučkih autopraona. Od tada je prošlo nekih pet godina, a on je u međuvremenu uspio da stekne imovinu milionske vrijednosti.

Drinić je od Stanivukovića primarno zadužen za reketiranje privrednika koji posluju sa Gradskom upravom. Tu prije svega mislim na firme koje izvode građevinske radove. Za razliku od Stanivukovića koji je glava te reketaške hobotnice, Drinić je samo njen pipak.

Veći dio novca koji se otme reketiranjem privrednika Drinić predaje Stanivukoviću. To ne znači da je dio koji preostane Driniću zanemarljiv. Upravo suprotno, radi se o ozbiljnim ciframa. Da je to tako pokazuje i činjenica da je Drinić već u prvoj godini Stanivukovićevog mandata na čelu Banjaluke kupio stan u centru Banjaluke. Taj stan je kupljen na ime Drinićevog oca. Kakav naivac.